Zašto bijela vina s vremenom tamne, a crvena blijede? Malo šale i malo zbilje

Prvotno se oksidacijom nazivalo spajanje nekog elementa s kisikom, hrđanje željeza na primjer, a redukcijom oduzimanje kisika poput dobivanja metala iz njihovih oksida. Poslije su se značenja proširila tako što se pod pojmom oksidacije razumijevalo i oduzimanje vodika pri prevođenju alkohola u aldehid, a redukcijom i primanje vodika kao pri prevođenju sumpora u sumporovodik. [caption id="attachment_18618" align="aligncenter" width="501"] Fotografija: Photo by Milind Kaduskar on Unsplash[/caption] Danas se u kemijskom smislu oksidacijom naziva otpuštanje, a redukcijom primanje negativnoga električnoga naboja. Tako o oksidaciji i redukciji piše Hrvatska enciklopedija. Banalno preneseno na živa bića, među njima i ljude, disanje je oksidacija koja daje život, ali i ubija. Još banalnije: da ne dišemo, živjeli bismo vječno, ali ne možemo živjeti bez disanja. U vinu, pak, kisik djeluje na fenolne spojeve koji mu daju okus, pigmente, tanine i brojne druge spojeve i čini ih tamnijima. Dakle i vino s vremenom hrđa pa postaje tamnije. Bijelo može potamniti i zbog spojeva koji u vino dođu s prezrelim grožđem, kod predikatnih vina, najčešće. Starenjem crnih ili crvenih vina fenolni spojevi se spajaju i stvaraju složenije koji su teži pa padaju na dno boce kao talog. Vino u gornjem dijelu boce zato postaje bljeđe. Photo by Jp Valery on Unsplash