U Parizu počinju 33. olimpijske igre pa evo i vodiča kroz francuska vina

Olimpijske igre traju do 11. kolovoza, a najviše natjecanja bit će u Parizu i okolici. Sportaše trenutačno vina ne zanimaju, ali puno je oko njih ljudi kojima čaša-dvije-tri neće smetati. A još i više onih koji će uz sportska natjecanja popratiti i vinsku ponudu najveće vinske zemlje na svijetu. Pa evo kratkog vodiča po francuskim vinskim regijama. [caption id="attachment_17627" align="aligncenter" width="499"] Fotografija: Tristan Gassert, Unsplash[/caption] Champagne je Parizu najbliži vinski raj. Do Reimsa i Epernaya je cestom manje od 150 kilometara, a samo za obilazak znanih šampanjera u ta dva grada treba, budimo iskreni, najmanje sedam dana. Prvi su šampanjski vinogradi samo na stotinjak kilometara od francuske metropole. Pet je tamo glavnih regija ili zona. Krajnje pojednostavljeno, Montagne de Reims fokusirana je na crni pinot. Daje šampanjce najpunijeg tijela koji mogu dugo odležavati. Epernay je glavni grad regije Vallée de la Marne, fokusirane na pinot meunier iliti mlinarski pinot.

Bijelo od bijelog

Côte des Blancs drži se šampanjaca na bazi chardonnaya. Sortu koriste u mješavinama ili rade lagane, aperitivne šampanjce blanc de blancs, odnosno bijele od bijeloga grožđa. U području koje se zove Troyes su Aube, koji daje grožđe uglavnom za osvježavajuće šampanjce uglavnom bez oznake berbe, te Côte de Sézanne, specijalizirano područje za ozbiljnije mjehuriće od chardonnaya. [caption id="attachment_17628" align="aligncenter" width="500"] Fotografija: AXP, Unsplash[/caption] Orléans je, pak, južno od Pariza, 111 kilometara udaljen ulaz u dolinu rijeke Loire, regiju poznatu po sauvignonima i dvorcima. Najraskošniji je dvorac, vjerojatno, Chenonceaux (na slici gore). Senzacionalno je bilo spavati u njemu, između ostalog i zato što služinčad iz hodnika pokraj sobe i običnim gostima drvima hrani otvoreni kamin dok spavaju. Ako tamo običnih gostiju uopće ima.

To je sauvignon, a ne...

Gotovo tisuću kilometara duga je dolina te rijeke u kojoj se diče vinima s nazivima Muscadet i Sancerre. Muscadet, čini se, nije muškat, iako bi ga se zbog izraženog mirisa dinje moglo svrstati među mirisne muškatne sorte. Službeno se i zove melon de Bourgogne, a često naziva i jednostavno dinjom, što melon znači. Sancerre je, pak, naziv za sauvignone iz doline Loire. Nije za one koji vole banalne novosvjetske sauvignonske parfeme. Nakon što gih probaš, misliš da si u Alibabinoj pećini. [caption id="attachment_17629" align="aligncenter" width="501"] Fotografija: Luca J on Unsplash[/caption] Krug oko Pariza na istok se širi prema regiji Moselle oko grada Metza. U Njemačkoj je na istoj rijeci najpoznatija rizlinška regija Mosel, a i obale francuskog dijela rijeke Mosel diče se rizlinzima te tramincima, pinotima svih boja, mlinarskim, crnim, sivim i bijelim, te sortom Müller-Thurgau koju mi znamo kao rizvanac. Krivo. Mislili smo da je križanac rizlinga i silvanca sve dok profesor Müller iz švicarskog gradića Thurgau u njemačkom institutu Geisenheim nije dokazao kako mu rizling jest otac, ali majka je zobatica madeleine royale.

Najnjemačkija francuska regija

Još istočnije, na sjeveroistočnom kutu Francuske, je Alsace. To je najnjemačkija francuska vinorodna regija oko koje su dvije države često ratovale. To je i regija u kojoj se najbolje može naučiti što mogu dati sorte poput rizlinga, traminca, zelenog silvanca, ali i crnog pinota. Lako je nama tamo piti zato što vina ne nazivaju prema regiji nego po sorti. Lako je i svima tamo piti zato što su vina, neću pretjerati, genijalna. [caption id="attachment_17630" align="aligncenter" width="500"] Fotografija: Privatni arhiv[/caption] Koliko se ponose ponajboljim položajima svjedoče i njihovi ogromni nazivi u vinogradima vidljivi s kilometarske udaljenosti. Ako pročitaš Mambourg, znaš da tamo raste grožđe za divna vina koja je osmislila Colette Faller. Preminula je majka (na slici dolje desno) 2015. godine, a njezinu ostavštinu čuva i unapređuje prekrasna i vinu apsolutno posvećena kći Catherina (dolje lijevo).

Ne možeš pogriješiti

Jedna je to od velikih vinarija Alsacea, regije koja je, dakle, danas u Francuskoj, ali vina su apsolutno njemačkoga stila. Iskustvo je pokazalo kako svakako treba spomenuti i vinarije Zind Humbrecht, Trimbach ili Hugel, a nabrajanje ostalih zauzelo bi previše prostora: Gdje god se pikne, neće se pogriješiti. Jugozapadno od Alsacea, na granici sa Champagneom je Chablis. Nije to službena regija, pripada Burgundiji, no vina su drukčijeg tipa. Dominira sorta chardonnay, ali izvedba je poprilično rizlinška, s više kiselina. Špičastija, dakle, rizlinškija. Prava Burgundija, pak, definitivno daje ponajbolja svjetska vina od chardonnaya i crnog pinota.

Cijena? Bez marketinga 100 eura!

Ušao sam svojevremeno u vinoteku u burgundijskom gradu Beauneu i vidio dva metra visok vinski hladnjak s velikim lokotom u kojem su bile dvije boce crnog pinota. Pokraj jedne je bila cijena od 1800 eura, pokraj druge je pisalo 5000! Došao je vlasnik i pitao može li pomoći. Vrijedi li vino toliko, bilo je moje protupitanje. Dragi prijatelju, nijedno vino ne vrijedi više od 100 eura. Svim skupljima cijenu je digao marketing, odgovorio je. A na svijetu ima dovoljno ljudi koji butelju mogu toliko platiti, pomislio sam. Pričali smo i dalje. Kamo idete, pitao je. [caption id="attachment_15278" align="aligncenter" width="500"] Fotografija: Privatni arhiv[/caption] U Juru, rekao sam. Onim čudacima, bila je njegova reakcija. E, ta je Jura zemlja žutih vina. Vin jaune, zovu ih Francuzi, a stvarno su posebna. Sve što se uči o proizvodnji vina u tom djeliću Francuske između Burgundije i Švicarske ne poštuju. Oksidacija je najveći neprijatelj vina, oni je žele. Kiselina čuva vino, oni od nje bježe. Pa i klasična je butelja od 0,75 litara, a njihova 0,62. Zašto? Toliko vina ostane od litre nakon što nakon te čudačke vinifikacije anđeli uzmu svoj dio.

Vinsko-skijaška regija

Ispod Jure su malene, ali vrlo zanimljive regije Bugey i Savoie. Prva je poznata po bijelim vinima od sorata chardonnay, aligoté, altesse, sivi pinot i jacquère te crnima od gamaya i crnog pinota. U drugoj rade jedinstvena vina od lokalne sorte mondeuse. Unatoč dobrim vinima, Savoie je ipak regija puno poznatija po skijaškim terenima. [caption id="attachment_17634" align="aligncenter" width="500"] Fotografija: Privatni arhiv[/caption] Pedesetak kilometara istočno od njih, vezana je za Burgundiju regija Beaujolais. Riječ je o najpoznatijem mladom vinu na svijetu, od sorte gamay, koje na tržište izlazi trećeg četvrtka u studenome. Najpoznatiji je proizvođač Goerges Deboeuf koji je vinariju, barem njezin turistički dio, smjestio u napušteni željeznički kolodvor. Ta su mlada vina, naravno, iznimno dopadljiva, no koštaju barem dvostruko više nego što vrijede.

GSM nije samo mobitel

Na Beaujolais se, pak, s južne strane nadovezuje dolina Rhone. Velika je to regija površinom i kakvoćom vina. GSM je tamošnja kombinacija sorata: grenache, syrah i mourvedre daju velika crna vina prepoznatljiva po aromama zrelog voća, sušene kadulje i začinskog bilja te paprenom završetku. Ispod Rhone je Provansa. [caption id="attachment_17636" align="aligncenter" width="500"] Fotografija: Léonard Cotte, Unsplash[/caption] Da sam zločest, rekao bih kako bi bilo bolje da se hvale lavandom, zato što je to i regija poznata po parfemima. Ali poznatija u svijetu po ružičastim vinima. Koriste velike sorte grenache, syrah, mourvèdre, cabernet sauvignon, carignan i cinsault, a rade superpopularna vina prekrasne ružičaste boje. Upleli su se tamo među vinare i pjevačica Kylie Minogue, filmske zvijezde George Clooney, Brad Pitt i Georges Lucas te francuski NBA košarkaš američkog imena Tony Parker. [caption id="attachment_17637" align="aligncenter" width="500"] Fotografija: Max Ducourneau, Unsplash[/caption] Brad Pitt se zbog vinarije Miraval dugo i tužio s bivšom suprugom Angelinom Jolie. Možda se još i tuže, a to se vino može kupiti i kod nas. Butelja je 23.80 eura. Istočno od Provanse, također na obali Sredozemnog mora, su regije Languedoc i Rousillon. U njima su vina izvanredna, a cijene još normalne. Sežu one do granice sa Španjolskom, odnosno Katalonijom. Šteta je samo što je od Pariza do Monpeliera, primjerice, oko 750 kilometara.

Vlakom ili zrakoplovom, isto je

Tko se želi uputiti, treba znati da će mu, zahvaljujući tamošnjoj brzoj željeznici, otprilike isto vremena trebati vlakom i zrakoplovom. A doći će iz centra jednoga grada u centar drugoga. I proći jeftinije. Zapadno je još jedna pažnje vrijedna regija koju Francuzi zovu jednostavno Sud-Ouest, odnosno jugozapad. Tamo je tri puta više vinograda nego u kalifornijskoj dolini Napa i dva puta više nego u Burgundiji. Sorte su doslovce svakojake, a vina vrlo dobra do odlična i prihvatljivih cijena. [caption id="attachment_17638" align="aligncenter" width="500"] Fotografija: Privatni arhiv[/caption] Ovaj vinski krug Francuskom završava u Bordeauxu. Château ovaj, château onaj, stotine su jako dobrih, samo treba založiti kuću, članove obitelji, kućne ljubimce, nametnike poput mrava i buha, automobil, te četiri-pet susjeda kako bi se obišlo nekoliko vinarija. Za usporedbu, u Château Lynch Bages, koji spada u petu kategoriju bordoških vinarija po slavnoj klasifikaciji iz 1855. godine, butelje smo prije 20 godina plaćali 65 eura. Danas recentna berba stoji tri puta više.

Francuska vina su doma najskuplja

I praktični savjeti za kraj! Puno sam puta putovao zbog vina u Francusku pa shvatio da jeftina vina, uvjetno rečeno jeftina, tamo ne treba kupovati. Uz gore spomenute iznimke. Ma kako jeftina bila, jednostavno su preskupa. A uvijek sam tamo na vinska putovanja išao automobilom, kombijem ili autobusom i samo prvi put šire dostupna francuska vina kupovao u Francuskoj. Na povratku sam shvatio da su ona dobra u Italiji osjetno jeftinija.