Toskana izvozom vina 'zaradi' gotovo četiri splitska proračuna

Proizvod, kvaliteta, reputacija, promocija i prodaja. Na tih pet točaka toskanski vinari izgradili su biznis koji im samo od izvoza donosi 1,25 milijardi eura na godinu. To je više od polovine zagrebačkog proračuna te gotovo četiri puta više od splitskog. A u Italiji 'utrže' još trećinu tog iznosa.

Osmodnevna promocija vina

Proizvod im je dala priroda, a kvalitetu reguliraju sami proizvođači udruženi u konzorcije čija su pravila puno stroža nego što ih propisuje država. Takvim su ponašanjem odavno stvorili reputaciju među vinskim znalcima i entuzijastima. Koliko god bili poznati u svijetu, tvrde da im tek predstoji promocija neophodna za osvajanje kupaca, odnosno prodaju vina. Dio promocije su Anteprime di Toscana, predstavljanja vina koja će tijekom godine izaći na tržište. Anteprima znači pregled, a nekoliko tih “pregleda” u osam dana sredinom veljače nude novinarima sa svih strana svijeta. Predstavljaju se zajedno najveći i najmanji konzorciji, kako u Italiji zovu lokalne udruge. U prvoj su grupi svakako Brunello di Montalcino, Chianti i Chianti Classico, koji zajedno pune dvije trećine toskanskih butelja.

Kraljevski Brunello di Montalcino

Blizu velikog trija su i konzorciji Vino Nobile di Montapulciano s 10 posto toskanske proizvodnje. Vernaccia di San Gimignano je s pet posto najveći koji radi samo bijela vina. Po udjelu slijede Morellino di Scansano (četiri posto), Orcia (tri), Bianco di Pitigliano e Sovana te Carmignano s dva posto pa Colline Lucchesi, Cortona, Elba, Maremma, Montecucco, Val d’Arno di Sopra i Val di Cornia svaki s otprilike stotim dijelom toskanskog vinskog oceana. Manji konzorciji svoja vina nude prvog dana Anteprime. Najveći broj etiketa, između 500 i 800, nudi Chianti Classico, a slijedi "obični" Chianti. Vina su s istog području između Firence i Sienne. U njemu dominira sorta sangiovese, ali drukčija su pravila proizvodnje. Grožđe za Classico je s boljih položaja, prinos je manji, a vina odležavaju dulje. Jedan je dan rezerviran za bijelo vino konzorcija Vernaccia di San Gimignano, a posljednja dva posvećena su velikom Brunellu di Montalcinu.

Stotinjak vina na dan

Ta predstavljanja nisu sajmovi na koje se dolazi besplatno piti nego savršeno organizirana kušanja 100 ili više vina na dan. Kušač ima šest čaša, katalog vina i blok u koji piše brojeve željenih uzoraka. Narudžbu predaje sommelieru. On mu potoči vina i svatko kuša ritmom koji mu odgovara. Treba reći i da najslavnijih i najskupljih toskanskih vina na ovim kušanjima ipak nema. Ona su izvan oznaka kontroliranog podrijetla DOC i DOCG, čija im pravila ne bi dopustila korištenje sorata koje žele ili grožđa s nekog drugog položaja. Kod takvih vina cijena već na prvi pogled ukazuje na kvalitetu koju dovoljno jamči ime proizvođača.

Trećinu izvoze u SAD

Na ovim je predstavljanjima relativno malo gostiju iz SAD-a. Valjda im ne trebaju jer se tamo ionako izvozi najviše toskanskih vina, 31 posto. Slijede Ujedinjeno Kraljevstvo i Njemačka, kamo odlazi po četvrtina izvoza, pa Švicarska, Francuska, Austrija, Španjolska… U taj kolač mora ući i Kina, rekao je na okruglom stolu o vinima markiz Piero Antinori. Iz njegovih vinarija stižu Tignanello i Solaia, crnjaci koji spadaju među najbolja talijanska vina. Nisu, međutim, u skladu s pravilima navedenih konzorcija zato što uz sangiovese sadrže i internecionalne sorte poput cabernet sauvignona i cabernet franca. No, među desecima etiketa iz "tko zna koliko vinarija" ima dovoljno onih i za anteprime.

Imaju višak vina...

Treba učiti od najboljih, može pasti napamet nakon sudjelovanja na ovim besprijekorno organiziranim predstavljanjima. A što mi možemo predstaviti, pitat će skeptici. Ne zbog kvalitete, koja nije sporna, nego zbog količina. Većina naših dobrih vinarija vina nema ni za domaće tržište.