Vinsko-pajdaške regule Križevački štatuti novo su kulturno dobro Republike Hrvatske

Najistaknutiji nematerijalni spomenik hrvatske vinske kulture Križevački štatuti proglašeni su kulturnim dobrom Republike Hrvatske. Upisani su u Registar zaštićenih kulturnih dobara Ministarstva kulture i medija pod brojem Z-7973, objavilo je Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske. Nositelji tog nematerijalnoga kulturnog dobra su Grad Križevci i Društvo za očuvanje križevačke baštine Križevački štatuti, a posredno i kulturno-umjetnička društva u kalničkom kraju te svi Križevčani i gosti koji u njima aktivno sudjeluju.

Riječ je o skupu običajnih pravila uz ispijanje vina koji su praćeni zdravicama, vinskim pjesmama te folklornim kazalištem. Tri su zdravice u Križevačkim štatutima obvezne: domovini, pajdašiji i krasnome spolu. Pjesme su iz vinskog kanona takozvane horvatske dobrovolje, a folklorno kazalište sastavljeno je od uloga stoloravnatela, fiškuša i oberfiškuša, barilonosca, govorača, kantušministera ili popevača, vunbacitela, pajdaša i pajdašica koji se dijele na stare i mlade pajdaše, pajdašice te pridošlice. Oni se u društvu drže vinskih statuta, a ako to nije slučaj, bivaju kažnjeni takozvanim štrofovima kojih ima pet: štrof sa suhim vinom, štrof z pomešanim vinom, štrof z mrzlom ili mlakom vodom, štrof na drugom mjestu i slatki štrof. Štatuti se izvode uz godišnje i radne običaje, ili bilo kad, ako se pajdašija odluči okupiti se i proveseliti uz kapljicu vina po Itatutnim ulogama i pravilima.

 

Pisali su o štatutima Šenoa, Gjalski i Matoš

Regule se zbog imena vežu uz Križevce, premda su poznate diljem Hrvatske, osobito u sjeverozapadnom dijelu. Nastale su u narodu, zapisane su u 19. stoljeću, a njihov sadržaj, ugrađen i u visoku i u nisku kulturu, i u usmenost i u pisanost, i u urbano i u ruralno, bio je oduvijek tematski intrigantan pa su o Štatutima u svojim književnim djelima pisali i književnici August Šenoa, Ksaver Šandor Gjalski, Antun Gustav Matoš i drugi. Prvo cjelovito izdanje Križevačkih štatuta zabilježio je i objavio Zvonimir Pužar 1912. godine. Od tada se to izdanje pretiskava do danas, uz privatne i javne izvedbe Štatuta koje su tijekom prošlosti imale svoje uspone i padove. Revitalizirani su 2014. godine, kada je osnovano Društvo za očuvanje križevačke baštine Križevački štatuti. koje je 2023. godine, u suradnji s Gradom Križevcima i poduzećem Prigorski Media, te uz urednicu Tanju Baran, objavilo posljednje izdanje Križevačkih štatuta s pripadajućim Hižnim protokolom i Pajdaškom legitimacijom. 

To je izdanje objavljeno i kao dodatak znanstveno-popularnoj monografiji Hrvatska vinska kultura autorice Tanje Baran 2024. godine. Društvo Križevački štatuti, kojem je u drugom mandatu predsjednik Siniša Katavić, dosad je organiziralo i pet nacionalnih natječaja za hrvatsku vinsku fotografiju. Križevački štatuti zbog svoje se starine, kontinuiteta i današnjega života prepoznaju kao višestoljetna tradicija. Najpoznatije su hrvatske vinsko-pajdaške regule, a na njih se oslanjaju manje znane i kraće Koprivničke regule, Varaždinski fureš, Krapinski vandrček, Turopoljski štatuti, Zagrebačka puntarija, Ivanečka smešancija i Svetojanska lumparija. Uz  veže se i Veliki ritual o krščenju mošta koji se po cijeloj Hrvatskoj izvodi uz blagdan sv. Martina 11. studenoga.