Novozelandska vinska legenda: Peter Babich umro je u 93. godini

Kaj bumo si spili, kao da su se na fotografiji dogovarali Peter Babich, ikona novozelandskog vinarstva i jedan od najzaslužnijih za uspjeh tamošnjih vina u svijetu, i vinski prijatelj iz Slovenije Marin Berovič 2009. u Aucklandu. Peter Babich je preminuo je u veljači, javio nam je Marin, pa prenosimo dijelove njegove priče o središnjoj figuri novozelandskog vinarstva:

U vinariji od 1949.

Peter Babich rodio se 20. lipnja 1932. u Aucklandu kao prvo dijete Josipa Babića i Mare Grgić. Imao je brata Joea i tri sestre, Ivu, Shirley i Maureen. Obiteljskoj vinariji pridružio se 1949. godine, sa 17 godina. Njegova karijera duga više od 70 godina odigrala je ključnu ulogu u transformaciji tvrtke u jednog od vodećih proizvođača vina na Novom Zelandu. S okom za inovacije i poštovanjem prema tradiciji, Peter je uspostavio reputaciju vina Babich kao međunarodno priznatog brenda. Vina Babich danas se izvoze u više od 60 zemalja diljem svijeta. Peter Babich je sredinom sedamdesetih i na Ljubljanskom sajmu vina.

Englezi prvi sadili

Prve trsove vinove loze na novozelandskom Sjevernom otoku zasadio je još 1819. katolički misionar Samuel Marsden, a prvi dokumentirani vinar bio je engleski imigrant James Busby, koji je proizvodio vino 1840. Romeo Bragato, talijanski imigrant, predvidio je veliki procvat novozelandskog vinarstva još 1895., no unatoč procvatu u 1920-im i 1930-im, boom se dogodio tek u Drugom svjetskom ratu i nedugo nakon njega.

Taj se procvat uglavnom pripisuje dalmatinskim imigrantima koji su se naselili na Novom Zelandu kao obećanoj zemlji tijekom ekonomske krize prije Prvog svjetskog rata. Pionir tog procvata bio je Peterov otac, Josip Babić, koji je na Novi Zeland došao kao petnaestogodišnjak sa svoja četiri brata.

Ništa bez Dalmatinaca

Radili su na plantažama kaučuka na sjeveru Sjevernog otoka. Kako je mladom Josipu propadalo sve što mu je dolazilo u ruke, braća su predložila da barem nešto učini kako bi štete bile manje. Budući da je sa franjevcima u Dalmaciji sadio vinograde, odlučio je postati vinar.

Tog jutra u veljači 2009., dok je naš autobus jurio kroz predgrađe Aucklanda, sjetio sam se 1999. godine, kad smo Bojan Črtalić i ja, koji je i ovaj put sjedio do mene, stigli rent-a-carom na Babich Road 1 u Hendersonu. Sjetio sam se mršavog, koščatog čovjeka i stiska njegove ruke, dubokog glasa koji je nekako istisnuo iz svog mršavog tijela. Bio je to lijep i emotivan susret, donijeli smo mu dalmatinsku travaricu i bocu primoštenskog Babića. Petar nam je bio dirnut i rekao - ostanite sa mnom cijeli tjedan!

Rođak Mikea Grgicha

Putovali smo dalje, nismo mogli prihvatiti ovaj prijateljski poziv. U dubokom sjećanju ostao je prijateljski doček svojih sunarodnjaka iz daleke Europe, prijateljsko domaćinstvo i kušanje vrhunskih vina. Kad je otišao, znatiželjno me pitao što znači moje ime Marin, a ja sam mu rekao da to u Dalmaciji znači Marin sin. Potom je nekoliko puta ponovio: "Marin sin..." I on je bio Marin, Majka mu je bila Mare Grgić i bio je čak i u rodu s Miljenkom Grgićem, velikim vinarom iz Kalifornije.

Vratio se Marin sin, mrmljao je mršav čovjek koji se 10 godina poslije pojavio ispred kuće u Hendersonu. Sjetio se. Ništa se nije promijenilo osim novih vina. Pridružio nam se Peterov sin David, odlučan mladić koji je preuzeo obiteljski posao. Vratio se iz Dalmacije isti dan kada smo mi stigli i sretno mi je rekao da je kupio imanje na Hvaru, jer misli da se treba vratiti tamo gdje su korijeni: kopriva se ne smrzava! David je uspješno naslijedio oca u obiteljskom poslu. Pod njegovim vodstvom, vinarija Babich nastavlja se razvijati.