Marino Markežić Kabola: U ljubavi i u vinarstvu vrijeme se ne može kupiti

Tri su godine prošle od objave reportaže o prekrasnom druženju s odličnim vinima jednog od najboljih hrvatskih vinara... Puni školski sat trebao je u čaši Malvaziji 2015. Amfora Marina Markežića Kabole iz Momjana da se iskaže u punoj snazi. Čim ga je potočio, miris i okus su izazvali smiješak, a ubrzo i pohvale, no Marino je samo dodao: "Pričekajte malo!". I pričekali smo. Odlično vino prodisalo je 45 minuta u čaši i postalo fenomenalno: iznenadilo je divnim, nježnim mirisom najfinijeg duhana, a okus je bio kompleksan, pun, dugotrajan, gotovo vječan... [caption id="attachment_10287" align="alignnone" width="653"] Ped boja istarskih malvazija Marina Markežića Kabole: bijela, zelenkasta, žuta, zlatna, jantarna[/caption] Kabola je prvi u Hrvatskoj odnjegovao vino u amfori. Bila je to malvazija iz 2003. godine. Dvije godine potom napravio je, kaže, prvu dobru malvaziju iz amfore, a slijedile su 2006. i 2007., svaka bolja od prethodne.

Iznenadio najbolje svjetske sommeliere

"Nije bilo lako s tim vinima. Ljudi ih nisu htjeli piti, a nismo mogli dobiti ni dozvolu za prodaju. Imaju jaku boju i nisu sasvim bistra. To nam nisu mogli oprostiti na zavodu, a sad ih izvozimo i u Kanadu", objašnjava Marino. [caption id="attachment_10288" align="alignnone" width="653"] Kaboline amfore desetljećima su bile ukopane u zemlju pokraj vinarije. Sad ih je preselio u podrum[/caption] Za njegova vina iz amfora pročulo se širom vinskog svijeta u ožujku 2019. Na svjetskom prvenstvu sommeliera u Antwerpenu troje finalista trebalo je prepoznati četiri vina koja su dobili u čaši. Među njima je bila i ta malvazija. I nisu je prepoznali, što ne treba čuditi. Pitanje je gdje bi je mogli i kušati.

Berba 2019. u punoj je snazi

Vinarija Kabola nije mala za naše prilike, ali Hrvatska je mala vinska zemlja u svjetskim razmjerima i malo koji sommelier će na svjetskom prvenstvu očekivati hrvatska vina. Nekoliko mjeseci poslije, u pregledu hrvatskih i slovenskih vina, kritičari britanskog časopisa Decanter Kabolinoj Amfori dodijelili su 2015. godine 95 bodova od mogućih 100. [caption id="attachment_10290" align="alignnone" width="655"] Istarska Malvazija Amfora zainteresirala je i samoborskog mačka... 'Samo gledam, neću piti', rekao je[/caption] Pri proizvodnji vina iz amfora kožice bobica grožđa mjesecima se namaču u vlastitom soku, a preša se tek na proljeće. Nakon toga ta vina odležavaju najmanje godinu dana u velikoj drvenoj bačvi pa sazrijevaju u boci. Da je to iznimno važan dio školovanja vina, naučili smo kušajući i Amforu iz 2009. godine. Sad je u punoj snazi, a i ostat će tako.

Dugo nastaje i dugo traje

Savršeno se zaokružila, a svježine još ima i naprosto se ne vidi što bi se sljedećih nekoliko godina moglo dogoditi da joj kvaliteta počne padati. Takva vina dugo nastaju pa dugo i traju. Ukopane glinene amfore su odličan medij za njegovanje vina zato što su vanjski utjecaji svedeni na minimum. [caption id="attachment_10291" align="alignnone" width="653"] Marinova kći Ana s obiteljskim teranima. I vino od te istarske autohtone sorte odnjegovali su u amforama[/caption] S maceracijom bijeloga grožđa, što je stručan naziv za držanje bobica u vlastitom soku, igrao se i prije amfora. Kaže da je tako vježbao, a igra se i danas i ta vina prodaje pod etiketom Unica. Pokraj vinarije ima osam ukopanih amfora, a plan mu je spustiti ih u podrum gdje će ih biti 24.

Zreli pjenušac RE

U amfori je prvi odnjegovao i teran, bila je to berba 2015., a vino je odlično. Jako, jako dobar mu je i pjenušac RE od malvazije, chardonnaya i crnog pinota. Proizveden je šampanjskom metodom i tri i pol godine odležavao je na kvascima nakon druge fermentacije u boci. [caption id="attachment_10300" align="alignnone" width="667"] Kušanje je najbolje započeti pjenušcem. I završiti. Posebno kad je riječ o majstorski odrađenom zrelom vinu[/caption] Očaralo je i vino Dolce od muškata momjanskog, a još i više mala podrumska tajna: muškat iz amfore. Ne treba pisati o njemu, rekao je, ali vino koje je još u bačvi ima takav potencijal da će se o njemu pisati jako puno. Za dvije, tri, četiri godine... Obitelj Markežić uzgaja lozu i proizvodi vino od 1891. Slave, dakle, 130. obljetnicu vinarije.

Muškat iz 1891.

"Ima još koja boca momjanskog muškata iz 1891. u arhivi, no vinski brend Kabola, što je stari obiteljski nadimak, utemeljili smo 1981. Tad je otac počeo buteljirati vina za restoran u Kremenju pokraj Momjana koji smo otvorili nekoliko godina prije. Odlično smo poslovali zahvaljujući Talijanima srednje klase. Njima je vrhunska hrana u Italiji bila preskupa, a kod nas su dobili istu kvalitetu za manje novca", priča Marino. [caption id="attachment_10292" align="alignnone" width="659"] Obitelj Markežić vinima se počela baviti .... Vidi se to i u malom muzeju vinogradarske i vinarske opreme[/caption] U tom je restoranu poslužen i najveći bijeli tartuf na svijetu. Imao je 1,31 kilogram, a pronašli su ga Giancarlo Zigante i njegova kujica Diana u studenom 1999. Marino ga je otkupio, a njegova ekipa pripremila i poslužila gostima. Veliki bijeli ušao je i u Guinnessovu knjigu rekorda.

Vino ga 'otjeralo' iz restorana

Proizvodnja vina tražila je sve više vremena i Marino joj se sasvim posvetio. Kupio je staru kuću koja je 40 godina bila napuštena, obnovio je i pretvorio u vinariju. Okolnim gospodarskim zgradama spasa nije bilo, no sagradio ih iznova je na stari način, tako da se ni ne vidi razlika. [caption id="attachment_10301" align="alignnone" width="659"] Oko vinarije je 10 hektara vinograda, polovina ukupnih površina. Dominiraju malvazija, teran i muškat momjanski[/caption] Na Kaboli se vidi da mu odgovaraju "klime" u vinogradu, podrumu pa i kušaonici. Izgleda sve mlađe, ali ne dolazi u pitanje legendarna rečenica koju mi je jednom rekao: "Kad sam bio mlađi, uživao sam u mladim, svježim vinima i volio mlađe žene. Sad volim ozbiljnije žene i složena vina!". Priča je objavljena 3. siječnja 2021 na portalu story.hr/Gourmet.