Mala priča o velikom vinu: Kiridžijin Dingač i Vedranov M

Miriše po svemu. Po životu, po Dalmaciji... Od morskog kamena, preko ribe, sveg mediteranskog bilja, suhog voća, pa mušmula i datulja. A žao ti ga je progutati. Znaš da će još samo malo zagrijati tijelo pa nestati. To je impresija nakon usporednog kušanja "završnog rada" Vedrana Kiriđije koji se zove M i običnog Dingača Vedrana Kiridžije koji nije, naravno, obično vino. [caption id="attachment_12173" align="aligncenter" width="444"] Mijenjale su se etikete, ali nije kvaliteta vina koje je izašlo iz podruma[/caption] Može se toga prisjetiti 15-ak ljudi koji su bili 23. studenog 2018. u Esplanadi. Predstavili smo tad 10 Dingača. Vedran je donio sedam najboljih, onoga koji je tad bio na tržištu, onaj prvi iz 1995. godine, ali i jedan s kojim nije bio zadovoljan. Malo je ljudi koji se ne bi bojali to napraviti. [caption id="attachment_12176" align="aligncenter" width="450"] S Vedranom na njegovu dijelu Dingača (desno od tunela) u rujnu 2022. godine[/caption] Dingač 2020. bi, naravno bio izvrstan da nije došao nakon M-a. Malo je tvrđi i jednostavniji. Nikad to ne bih pomislio da nisam u drugoj čaši imao M. Pripremao se za to veliko vino. Najavljivao ga. Kupio najbolje bačvice za odležavanje. I prestajao polako brinuti o lozi u polju. Nije mogao sam. Grožđe s Dingača neće zanemariti. Ima nas, rekao je, za koje ga moram raditi. Neće ga biti puno, ali za nas će ga biti dovoljno. [caption id="attachment_12177" align="aligncenter" width="451"] Kušali smo M u podrumu u rujnu 2022. Ne vjerujem da će to baš biti završni rad[/caption]