Hrvatska vinska kultura: Pet čaša i Odmor uz pjevanje mladog vina

Tvojih loza, domovino, Tvoji sinci piju vino: Tvojoj žrtvi krvca naša, Tvojoj sreći prva čaša!

Druga čaša, braćo sada Slavnijem nam mrtvim spada, Da oživi duh njihovi I u nas se da ponovi.

Treća čaša svim živućim, Koji uvijek srcem vrućim Za dom i za narod rade - Da dug život Bog im dade!

A četvrta onoj braći, Koju vid i razum kraći Stranputice basat čini, Da se vrate k domovini.

Petu čašu svaki svomu, Što na srcu leži komu - Il je ljuba, il je zlato - Da mu od Boga bude dato!

(Petar Preradović, 1851.)

Pet čaša Petra Preradovića jedna je od hrvatskih autorskih pjesama o vinu koje je Tanja Baran objavila u znanstveno-popularnoj monografiji Hrvatska vinska kultura, netom predstavljenoj u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu. U programu su uz autoricu sudjelovali recenzenti Stipe Botica, Božo Skoko i Božo Horvat te Željko Picig u ime nakladnika Prigorskog Media. U umjetničkom dijelu programa sudjelovali su Folklorni ansambl i Muški vokalni ansambl SKUD-a „Ivan Goran Kovačić“ te glumac Robert Kurbaša. Program je vodio Zoran Homen. Doprinos promociji dali su i Društvo za očuvanje križevačke baštine „Križevački štatuti“, KTC Križevci te Iločki podrumi. A za kraj evo iz monografije i "Odmor uz pjevanje mladog vina" Antuna Branka Šimića:

U selu veče. Dan je usnuo na vrsima. Pred kućom čovjek mirno sjedi i pije Dah mlada grožđa, što na dugim trsima Ko crno cvijeće pendžer kiti i zrije.

Pred kućom čovjek sjedi; sanen sluša Gdje mlado vino pjeva u starome badnju. I gleda: dijete smokve pronese na pladnju, Pa zamače kraj kuća, pojata i suša.

I tako sve polako niz cestu se šulja Sat za satom i sporo nestaje u tami, Pred kućom čovjeka u sladak sanak ljulja Pjev mlada vina, što sve k sebi mami.